im. ž. 〈G šápē; mn. N šápe, G šápā〉 zool. dio noge zvijeri po kojemu hoda i koji ima meke jastučiće i pandže [medvjeđa ~; pasja ~] ♦ staviti šapu na koga, na što staviti koga, što pod svoju kontrolu (vlast), polagati pravo na koga, na što

im. m. 〈G šàpta; mn. N šàpti, G šȁpātā〉 veoma tih govor; sin. (šaptanje)

im. ž. 〈G šàpicē; mn. N šàpice, G šȁpīcā〉 um. mala šapa

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šȁpnēm, 3. l. mn. šȁpnū, imp. šàpni, aor. šàpnuh, prid. r. šàpnuo, prid. t. šȁpnūt〉 tiho reći komu što tako da drugi ne čuju; ant. viknuti; vidski parnjak: šaptati

im. m. 〈G šaptáča, V šȁptāču; mn. N šaptáči, G šaptáčā〉 kaz. osoba koja glumcima šapće tekst tijekom predstave

im. ž. 〈G šaptàčicē; mn. N šaptàčice, G šaptàčīcā〉 kaz. žena koja glumcima šapće tekst tijekom predstave

prid. 〈G šaptàčičina; ž. šaptàčičina, s. šaptàčičino〉 koji pripada šaptačici

prid. 〈G šàptāčkōg(a); ž. šàptāčkā, s. šàptāčkō〉 koji se odnosi na šaptače

im. ž. 〈G šàptāčnicē; mn. N šàptāčnice, G šàptāčnīcā〉 mjesto kraj pozornice s kojega se šapće glumcima

im. s. 〈G šàptānja〉 1. tiho govorenje; sin. šaputanje; ant. deranje, urlanje, vikanje 2. tiho govorenje komu točnih odgovora pri ispitivanju znanja 3. v. šapat

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȁpćēm, 3. l. mn. šȁpćū, imp. šàpći, aor. šàptah, imperf. šȁptāh, prid. r. šàptao, prid. t. šȁptān〉 1. 〈neprijel.〉 tiho govoriti; sin. šaputati; ant. derati se razg. v. pod derati, urlati, vikati 2. 〈prijel.〉 a. tiho komu što govoriti [~ nježne riječi]; sin. šaputati b. tiho komu govoriti točne odgovore pri ispitivanju znanja [~ rješenja zadataka; ~ matematiku]; vidski paranjak: šapnuti

im. s. 〈G šapùtānja〉 1. usp. šaptanje 2. pren. govorenje o stvarima koje nije zgodno spominjati ili širenje kakvih glasina; sin. šuškanje

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šàpućēm, 3. l. mn. šàpućū, imp. šapùći, aor. šapùtah, imperf. šàputāh, prid. r. šapùtao, prid. t. šȁputān〉 1. 〈prijel.〉 tiho komu što govoriti [~ nježne riječi]; sin. šaptati 2. 〈neprijel.〉 a. usp. šaptati b. 〈3. l.〉 pren. govoriti o stvarima koje nije zgodno spominjati ili širiti kakve glasine [Šapuće se da on nije pošten.; Šapuće se da si zaljubljen.]; sin. šuškati pren.

im. ž. 〈G šárē; mn. N šáre, G šárā〉 1. nacrtan, upleten ili izvezen ukras [šare izvezene zlatnim nitima; šare na pisanicama] 2. ukrasni urezani motiv

im. m. 〈G šàrana; mn. N šàrani, G šȁrānā〉 zool. slatkovodna koštunjača cijenjena mesa koja sa svake strane ima po dva dulja i dva kraća brka, živi u mirnim, toplim i muljevitim vodama i uzgaja se u ribnjacima

gl. nesvrš. prijel./neprijel. 〈prez. 1. l. jd. šȃrām, 3. l. mn. šárajū, imp. šȃrāj, aor. šárah, imperf. šȃrāh, prid. r. šárao, prid. t. šȃrān〉 1. 〈prijel.〉 ukrašavati što šarenim bojama [~ uskrsna jaja] 2. 〈neprijel.〉 povlačiti crte po čemu, pisati ili crtati bez smisla [~ po tekstu u knjizi; ~ po zidu]

prid. 〈G šarèna; odr. šàrenī, G šàrenōg(a); ž. šarèna, s. šarèno; komp. šarènijī〉 koji se sastoji od različitih boja [šarena jaja; šarena košulja; šareno rublje]; sin. raznobojan; ant. jednobojan

im. ž. 〈G šarènicē; mn. N šarènice, G šarènīcā〉 anat. obojeni dio očne žilnice u čijemu je središtu smještena zjenica

prid. 〈G šarèničnōg(a); ž. šarèničnā, s. šarèničnō〉 koji se odnosi na šarenicu

im. s. 〈G šarènila〉 svojstvo onoga što je šareno ili raznobojno [~ haljine]

im. ž. 〈G šàrgijē; mn. N šàrgije, G šȁrgījā〉 glazb. trzalačko žičano glazbalo, tambure koja se svira u Bosanskoj Posavini

im. m. 〈G šàrlaha〉 med. zarazna dječja bolest koju prouzročuju streptokoki i koja se prenosi kapljičnom infekcijom

im. m. 〈G šarlàtana; mn. N šarlàtani, G šarlàtānā〉 nestručnjak koji se izdaje za stručnjaka

im. ž. 〈G šarlàtānkē, DL šarlàtānki; mn. N šarlàtānke, G šarlàtānkā/šarlàtānkī〉 nestručnjakinja koja se izdaje za stručnjakinju

prid. 〈G šarlàtanskōg(a); ž. šarlàtanskā, s. šarlàtanskō〉 koji se odnosi na šarlatane [~ postupak]

im. m. 〈G šȁrma〉 osobina onoga koji se sviđa drugima, koji osvaja svojim nastupom i ponašanjem

im. m. 〈G šȁrmera, V šȁrmeru; mn. N šȁrmeri, G šȁrmērā〉 osoba koja šarmira

im. ž. 〈G šȁrmericē; mn. N šȁrmerice, G šȁrmerīcā〉 žena koja šarmira

prid. 〈G šȁrmeričina; ž. šȁrmeričina, s. šȁrmeričino〉 koji pripada šarmerici

prid. 〈G šȁrmerskōg(a); ž. šȁrmerskā, s. šȁrmerskō〉 koji se odnosi na šarmere [~ osmijeh]

gl. dvov. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šàrmīrām, 3. l. mn. šarmírajū, imp. šàrmīrāj, aor. šarmírah, imperf. šàrmīrāh, prid. r. šarmírao, prid. t. šàrmīrān〉 osvojiti/osvajati koga svojim nastupom i ponašanjem

prid. 〈G šaròlika; odr. šaròlikī, G šaròlikōg(a); ž. šaròlika, s. šaròliko〉 koji je sastavljen od različitih jedinka ili sastojaka [šaroliko društvo]; sin. raznolik

im. ž. 〈G šaròlikosti, I šaròlikošću/šaròlikosti〉 svojstvo onoga što je šaroliko

im. m. 〈G šȃša, L šášu; mn. N šȁševi, G šȁšēvā〉 1. bot. trajna biljka slična travi koja raste na vlažnim staništima 2. mjesto na kojemu raste istoimena biljka

prid. 〈G šȁšava; odr. šȁšavī, G šȁšavōg(a); ž. šȁšava, s. šȁšavo; komp. šašàvijī〉 koji je pomalo lud, koji nije jako pametan ili ozbiljan [~ čovjek; šašava ideja; šašavo ponašanje]; sin. luckast

im. m. 〈G šàtora, I šàtorom; mn. N šàtori, G šȁtōrā〉 sklonište napravljeno od raširenoga nepropusnog platna pričvršćenoga za tlo, služi za privremeni boravak na otvorenome prostoru [podignuti ~ u šumi; cirkuski ~; vojnički ~]

prid. 〈G šàtorskōg(a); ž. šàtorskā, s. šàtorskō〉 koji se odnosi na šator [šatorsko krilo]

im. m. 〈G šȁva, L šàvu; mn. N šȁvovi, G šȁvōvā〉 1. mjesto na kojemu se dva dijela spajaju u cjelinu [~ na cijevi] 2. spoj dvaju dijelova tkanine načinjen šivaćom niti [~ na košulji]; sin. (rub) 3. med. umjetni spoj tkiva nakon operacijskoga zahvata [kirurški ~] 4. 〈mn.〉 anat. vezivni spojevi koji povezuju kosti glave [~ lubanje] ♦ pucati po 〈svim〉 šavovima ne izdržavati pod pritiskom, biti izložen velikomu pritisku ili stresu

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ščèpām, 3. l. mn. ščèpajū, imp. ščèpāj, aor. ščèpah, prid. r. ščèpao, prid. t. ščȅpān〉 naglo uhvatiti

gl. svrš. povr. 〈prez. 1. l. jd. šćùćūrīm se, 3. l. mn. šćùćūrē se, imp. šćućúri se, aor. šćućúrih se, prid. r. šćućúrio se, prid. t. ščùćūren〉 sviti se od hladnoće ili straha, stisnuti se uz koga tražeći zaštitu [~ uz majku]

im. m. 〈G šèćera, I šèćerom; mn. N šèćeri, G šȅćērā〉 1. 〈jd.〉 slatka tvar koja se dobiva od šećerne repe ili šećerne trske i kojom se slade jela i pića, može biti u obliku kristalnih zrna, praha ili kocaka [bijeli ~; smeđi ~]; sin. slador zast. 2. kem. jednostavni ugljikohidrat, najčešće slatkoga okusa, topljiv u vodi; sin. saharid ◇ grožđani ~ najprošireniji monosaharid u prirodi, bijela kristalna tvar slatka okusa koja se nalazi u sokovima voća, u malim količinama u krvi te vezana u disaharidima i polisaharidima, industrijski se dobiva iz škroba; sin. glukoza; mliječni ~ disaharid koji se dobiva iz mlijeka; sin. laktoza; obični/trščani ~ bijela kristalna tvar lako topljiva u vodi, disaharid koji se sastoji od jedne molekule glukoze i jedne molekule fruktoze; sin. saharoza; sladni ~ disaharid koji nastaje razgradnjom škroba, nalazi se u sladu; sin. maltoza; voćni ~ jednostavni šećer koji se nalazi u biljkama i medu, kristalna tvar lako topljiva u vodi; sin. fruktoza

im. ž. 〈G šećerànē; mn. N šećeràne, G šećeránā〉 tvornica šećera

im. m. 〈G šećeráša, V šȅćerāšu; mn. N šećeráši, G šećerášā〉 razg. v. dijabetičar

prid. 〈G šećeráševa; ž. šećeráševa, s. šećeráševo〉 razg. v. dijabetičarev, dijabetičarov

im. ž. 〈G šećeràšicē; mn. N šećeràšice, G šećeràšīcā〉 razg. v. dijabetičarka

prid. 〈G šećeràšičina; ž. šećeràšičina, s. šećeràšičino〉 razg. v. dijabetičarkin

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. šèćerīm, 3. l. mn. šèćerē, imp. šèćeri, aor. šèćerih, imperf. šèćērāh, prid. r. šèćerio, prid. t. šèćeren〉 zaslađivati što šećerom

prid. 〈G šèćērnōg(a); ž. šèćērnā, s. šèćērnō〉 koji se odnosi na šećer [šećerna repa; šećerna trska]